Christus Rex

Ecclesia militans! - Protiv pacifističke ukočenosti

„Ecclesia militans“, ruska ikona 
Dragi prijatelji i dobročinitelji!

Fatima nas podsjeća na jednu od danas najzaboravljenijih istina: Crkva je Ecclesia militans [1], vojujuća Crkva. Poslana je od svojega Utemeljitelja u svijet da se bori protiv zlosilja đavla, bezboštva, laži i poroka. Ovu je bitku zametnuo sam Bog već u raju za naše praroditelje [2] i ona se nastavlja tijekom cijele ljudske povijesti. Ona neće jenjavati, nego će se štoviše pred kraj vremena još i zaoštriti: „Đavao se upravo sprema zametnuti odlučujuću bitku protiv Blažene Djevice“, kaže sestra Lucija kao glasnogovornica naše drage Gospe Fatimske. Gdje je riječ o odlučujućoj bitci, to znači da se mobiliziraju sve snage! Majka Božja poziva sve pod svoj stijeg kako bismo se s njom borili za Božju čast, kraljevstvo njezina Sina i spasenje duša. Nijedan se katolik ne smije dispenzirati od posezanja za oružjem duha, osobito za molitvom, žrtvom, ali i riječju Božjom i na koncu također i za borbom oko svetijeg života.

Fatima i slatkorječivost o miru

Zacijelo se ne treba napominjati kako borbeni jezik Fatime proturječi modernome duhu vremena. Danas vlada smrtonosni pacifizam koji je prodro i u unutrašnjost Crkve i koji nas milozvučnim krilaticama želi obmanuti da nema više dušmana: „Svi su braća“, „Ateisti su Božja djeca prve klase“ [3], masoni naši prijatelji [4], đavao spada u carstvo mitova [5]. „Mir iznad svega“, sada je parola. Stoga se moramo razumjeti s inovjercima i slobodoumnicima, prihvatiti ih, priznati njihove vrijednosti, surađivati s njima. Željeti ih obratiti, to bi bila ogromna glupost [6]. Budući da su svi ljudi ionako dobre volje, zajednički izgrađujmo ovdje svijet mira i sreće! Neovisno o tome da takve parole već 300 godina po svijetu šire i uzvikuju najokorjeliji neprijatelji Crkve, takvo je „naviještanje“ kobna obmana dobronamjernih ljudi. Bjesni odlučujuća bitka, a mnogi od naših generala ne samo da bacaju oružje, nego i neprijatelja zovu prijateljem, grle ga i ne shvaćaju kako im se lukavo zabada nož u leđa. U tome se sastoji kriza Crkve koja duše nezaštićene predaje sotoninim kandžama. Đavlova taktika sastoji se u tome da se zakrabulji i učini nevidljivim. Njegove napasti dolaze sa smiješkom i elegantnom kravatom. „Budni budite“, opominje nas Spasitelj! Što neprijatelj nastupa lukavije i što se pravi bezopasnijim, tim je opasniji!

Ovim pacifističkim zavodničkim lukavstvima suprotstavlja se Majka Božja Fatimska i istodobno i veliki marijanski pokret koji je ona utemeljila: Vitezovi Bezgrješne.

Sveti Maksimilijan Kolbe, njezin vjerni sluga, oduševio je milijune ljudi za borbenu katoličku samosvijest:

„Vitezovi, Militia, Borba: to sve zvuči ratnički, jer je rat! Ne rat karabina, bombi, bojnih otrova, ali ipak pravi pravcati rat. Koja taktika? Poglavito molitva. – Moramo iskoraknuti iz ukočenosti i defenzivnog stava. Masonerija i slobodoumnici bore se protiv Boga i vjere, žele od ljudi stvoriti niske životinje i uništiti svetost – pretvoriti ih u barbare – borimo se i mi, naravno, dopuštenim sredstvima, ali ne za to da sebe same i svoje bližnje zaštitimo od ponovnog pada u poganstvo, nego i za to da Marija vlada nad srcima svih ljudi jer onda k njima dolazi Kristovo kraljevstvo.“

„Je li s obzirom na tako moćna djela neprijatelja Crkve Božje dopušteno stajati besposleno? Je li dopušteno samo kukati i prolijevati suze? Ne! Mislimo na to da ćemo na sudu Božjemu podnositi račun ne samo o onome što smo učinili, nego će Bog pobrojiti i sva ona dobra djela koja smo mogli učiniti, ali koja smo propustili. Na svakome od nas leži teška obveza stajati u rovu i obraniti neprijateljeve napade vlastitim prsima. Ponekad se može čuti rečenica: Što ja još mogu? Na drugoj strani jaka organizacija, moćni kapital itd. Takva osoba zacijelo je zaboravila što je rekao sveti Pavao: Sve mogu u onome koji me jača.“

Križarska vojna svete Krunice

Nadahnut istim duhom naš je Generalni poglavar, biskup Fellay, prošle godine pozvao na Križarsku vojnu svete Krunice koja će još trajati do 22. kolovoza. Iz spomenutih razloga njoj pripada značaj koji se ne smije podcijeniti. Neka po cijelom svijetu umnožena revnost u molitvi i žrtvovanju dade da se na nas s neba sruči bogata milosna kiša te da sukladno nakanama Križarske vojne potakne Papu da izvrši već odavno zahtijevanu posvetu Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu i tako pripravi put žarko željene pobjede ovoga Srca.

Na Uskrs slavimo našeg uskrslog Spasitelja kojega Crkva časti kao „Victor Rex – Kralja Pobjednika“. Njegova veličajna pobjeda plod je ljute borbe koju je cijeli život morao voditi protiv grijeha i đavla svojim svetim životom i smrću. I mi se hrabro borimo s njim kako bismo i mi dospjeli do „slave Uskrsnuća“. U tom smislu želim Vam sretan i blagoslovljen Uskrs!

p. Stefan Frey

[1] Izraz koji potječe od sv.Augustina, do II. vatikanskog sabora nalazio se u svim katoličkim katekizmima svijeta, odonda je izmijenjen „putujućom Crkvom“. (vidi Lumen gentium 49)
[2] Postanak 3,15: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: ona će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.“
[3] Papa Franjo, Propovijed od 23.svibnja 2013.
[4] Prema Rudiju Rabeu, Bečkog kardinala Königa i Kurta Barescha, počasnog velikog meštra Velike lože Austrije povezivalo je „duboko prijateljstvo“(frei-maurer-wiki.de)
[5] Usp. Herbert Haag i njegova knjigaOproštaj od đavla“ (Abschied vom Teufel)
[6] Papa Franjo, Intervju s Eugenijom Scalfarijem, u rimskom dnevniku La Repubblica od 1.listopada 2013.

Arhiva bloga

Glasnik: