Kardinal
Wuerl susreće se s papom u Vatikanu
Prema
Wuerlu, kardinalu Vašingtonske nadbiskupije, u intervjuu za America
Magazine, Franjo je ponovno povezao Crkvu s ,,energijom Drugog
vatikanskog sabora”, nastavljajući ono što je Drugi vatikanski
rekao o temama kolegijalnosti i sinodalnosti.
Kada
je novinar spomenuo da ,,Franjo mijenja papinstvo”, Wuerl se složio
govoreći: ,,Da. Ono više nikada neće izgledati
kao što je to bilo prije 25 ili više godina”.
Evo kako
Wuerl vidi povijesni razvoj sjemena koncila:
,,Nakon
koncila bilo je pretjerivanja. Bilo je teološke heremeneutike
diskontinuiteta; bilo je svakovrsnih liturgijskih
eksperimenata. Na jedan način se izgubio koncilski
poziv da vratimo gledište na prvenstvo ljubavi kao motora koji vodi
Crkvu, njezin nauk i nastojanja.
Ivan
Pavao II. bio je veliki trenutak preusmjerenja u životu Crkve da bi
nas vratio na put i rekao 'ne' pretjerivanjima i diskontinuitetu.
Papa Benedikt zabio je čavao u lijes diskontinuiteta.
Sada
dolazi papa Franjo koji govori: 'Zašto ne nastavimo ondje gdje smo
započeli: kolegijalnost, sinodalnost'. Sinodalnost koju je započeo
Pavao VI. je procvjetala pod Franjom.
Papa Franjo je pozvao na
'decentraliziranu' Crkvu u kojoj pojedine biskupske konferencije
imaju više autoriteta da uspostave mjesne norme. U praksi je
dopuštao i 'regionalne' odluke biskupa o temeljnim moralnim
pitanjima, kao što je Pričest za one koji žive u
preljubničkim zajednicama.”
Kardinal
Wuerl nadalje zapaža:
,,Te
dvije sinode o obitelji nisu bile nalik nijednoj drugoj sinodi prije
njih jer su zapravo pozvale biskupe u postupak odlučivanja na
transparentan, otvoren način.”
Iako
možemo prigovoriti Wuerlu u vezi te navodne transparentnosti i
tijekom i nakon sinoda (vidi knjigu Edwarda Pentina: 'Manipulacija
vatikanskom sinodom?'), ima pravo u vezi doktrinarnog pitanja
kolegijalnosti koja je unijela razdor u život Crkve od Drugog
vatikanskog sabora i koja je ,,procvjetala pod Franjom”.
Nadbiskup
Lefebvre ustao je snažno protiv zablude kolegijalnosti
Lefebvre
protiv kolegijalnosti
Prema
nadbiskupu Marcelu Lefebvreu (knjiga 'Optužujem koncil')
kolegijalnost, koja je nadahnuta teorijom da vlast proizlazi iz
mnoštva, tvrdi:
,,...da
članovi biskupskog kolegija posjeduju pravo upravljanja općom
Crkvom, bilo zajedno s Rimskim prvosvećenikom, bilo s drugim
biskupima iz različitih biskupija. Iz praktičnog gledišta bi
kolegijalnost postojala i preko međunarodnog vijeća koje rezidira u
Rimu i upravlja općom Crkvom s Rimskim prvosvećenikom, i preko
nacionalnih biskupskih zborova koji posjeduju istinska prava i
dužnosti u svim biskupijama pojedinačnog naroda.”
Nadbiskup
još dodaje: