Citati
utemeljitelja Svećeničkog bratstva svetog Pija X. kadšto se navode
zbog čisto osjećajnih reakcija: zbog zabrinutosti ili strasti.
Poseže se za jednim citatom da bi se obrazložio trenutačni stav, a
onda se poseže za nekim drugim da se neku tezu obrazloži a
posteriori. Što bi Nadbiskup mislio o onima koji tako prisvajaju
njegove izreke? Što bi rekao onima koji gomilaju citat za citatom, a
onda izvlače zaključke koji su više slični matematičkim
jednadžbama? Budući da ne možemo govoriti umjesto preminulog
Utemeljitelja Bratstva sv. Pija X., navest ćemo njegove vlastite
riječi. U vrijeme njegova života bio je konfrontiran s ljudima
koji su mu spise rabili kako bi s podignutim prstom nanjušili
„protuslovlja“ ili su pak htjeli iskoristiti priliku za donošenje
ishitrenih i stoga neurednih teoloških zaključaka.
„Ne kažem da se
između rečenica ne može uzeti jednu i onda je suprotstaviti nekoj
drugoj rečenici, istrgati je iz konteksta i na ovaj način staviti
mi u usta stvari koje tako nisam želio reći. Moguće je da sam
katkad rekao prilično oštre rečenice, primjerice da je Koncil više
ili manje raskolnički (šizmatički). U određenom smislu to je i
točno jer tu postoji određeni prekid s Tradicijom. U tom smislu,
dakle, u kojem Koncil predstavlja lom, prekid s Tradicijom, može se
u određenom smislu reći da je raskolnički. Kada sam pak to
izrekao, to nije trebalo definitivno značiti da je Koncil zbiljski,
iz temelja bio raskolnički. To se mora razumjeti u kontekstu sa svim
onim što kažem. Koncil je u toj mjeri raskolnički u kojoj pravi
prekid s prošlošću: to je točno. To pak opet ne znači da je u
strogom, teološkom smislu riječi raskolnički.
Ako se dakle izraze
tako tumači, može se reći: „Tako! Ako je Koncil raskolnički,
onda je papa koji ga je potpisao raskolnik i svi biskupi koji su
potpisali Koncil jesu raskolnici i ni u kojem se slučaju s njima ne
smije imati posla.“ To su krivi nazori. To je ludo, to nema smisla!
Poradi toga sam u
„Cor Unum“ [glasniku za članove Svećeničkog bratstva] objavio
ovaj članak o vjeri. Ne znam jeste li pročitali komentar o snazi,
djelovanju vjere od patera Bernarda, komentar o članku svetog Tome
Akvinskoga. On preuzima duh svetog Tome Akvinskoga kada točno
pokazuje nevjeru kod vjernika, kada pokazuje da postoji pogibao u
vjeri, da postoje mnogi vjernici o kojima bi se reklo: „Oh! On nema
više vjeru, poganin je, bezbožac“. Ako tako želimo, u određenoj
mjeri jer su to ljudi koji više ne žive vjeru, koji svoju djecu ne
odgajaju kršćanski, ljudi koji misle poganski, svjetovno,
materijalistički i na sve druge moguće načine. Onda se kaže: „Oni
nemaju više vjeru!“ Može li se zbilja reći da su izgubili vjeru?
Nešto je drugo ne imati više duha vjere, ne živjeti više svoju
vjeru i ne imati više vjeru – to su različne izjave. Opasno je
primijeniti odmah ove stvari na nekoga jer po krštenju i dalje imaju
djelovanje, snagu vjere. Imaju snagu i djelovanje vjere ali ih ne
primjenjuju, ne prakticiraju ih. To je nešto drugo!“
(Nadbiskup
Lefebvre na duhovnim vježbama za svećenike 1980.)
