Vrijeme koje je prethodilo
Reformaciji obilježeno je postojanim i veličajnim djelom nekoliko
propovjednika, među kojima je jedan zbilja bio velikim i bio je također i
ekskomuniciran, a zvao se sveti Jakov della Marca (san Giacomo della Marca
1393.-1476.) čiji se liturgijski blagdan obilježava 28. studenog. Između XIV. i
XV. stoljeća Crkvu je zahvatila korupcija, a istodobno su mnogi krivovjerci
hodali uokolo, iskrivljujući i vjeru i
nauk. Malo reda, premda se upravo spremao teren na kojem će djelovati
herezijarh Luther, donijeli su upravo ovi neustrašivi propovjednici.
Rođen je u Monteprandoneu (Ascoli
Pieno), s 22 godine u svetoj Mariji od Anđela obukao je franjevački habit iz
ruku svetog Bernardina Sijenskoga. Njegov je život bio obilježen velikom
pokorom. Tijekom godine se podvrgavao sedam četrdesetnica, a drugih su se dana
njegovi obroci sastojali od zdjele boba kuhanoga na vodi.
Njegove su propovijedi gromovi koji
bude i najokorjelije duhove. One se hrane biblijskim tekstovima, ali svetac
polazi i od danteovskog pisanja. Nitko ne može drijemati ili biti rastresen
kada nazoči ovim iznimno djelotvornim propovijedima, čak i s elementima
teatralnosti, ali koje često postižu cilj: obratiti. To je franjevac jedinstven
po svojem gospodstvu: siguran i određen, zna uskladiti ljubav i vatru Suda
Božjega; on je teolog i strog inkvizitor, ali je milosrdan. Njegovo
propovijedanje, osim što je odmah izazvalo poštovanje i oduševljenost kod
vjernika, ulazi u reforme statuta nekih gradova i dovodi do brojnih utemeljenja
bratovština. Od 1423. do 1425. više puta propovijeda u području Jesija gdje su
prisutne skupine koje su privržene sljedbi fraticella i 1426. mu papa Martin V.
nalaže da propovijeda protiv ove sljedbe u cijeloj Italiji, a za to mu je
dodijeljen subrat Ivan Kapistran.
Godine je 1432. poslan u istočnu
Europu i njegovi se uspjesi odmah vide, tako, koncem 1435. Sigismund
Luksemburški, mađarski kralj, želi ga u svojoj rezidenciji u Tati, kod Budima,
kao savjetnika u susretu između delegata Sabora u Baselu i predstavnika Češkog
kraljevstva u kojem je još bilo živo husitsko krivovjerje. Od ovog se trenutka
njegovo protuheretičko djelovanje proširilo od Bosne do Ugarske gdje
propovijeda protiv husita u bijegu iz Češke.
U kolovozu 1436. Papa ga imenuje
inkvizitorom za Austriju i Ugarsku, dajući mu široke ovlasti i dopuštajući mu
da otvara nove samostane u tim zemljama. Podrška cara i Rimskog prvosvećenika,
uz naslov legatus Sabora u Baselu, nisu pak dostatni da mu
zajamče nedodirljivost i ne samo da doživljava progone koje predvodi lokalni
kler, ne samo da ga pokušavaju više puta ubiti, nego ga i ekskomunicira Šimun,
arhiđakon Bacsa. Dobio je dužnost propovijedanja na korist Križarskog rata
protiv Turaka: s ovim ciljem ga je 1443. Eugen IV. imenovao apostolskim
nuncijem.
Predložen je za nadbiskupa Milana,
ali je odbio tu čast. Među aktivnostima posljednjeg dijela njegova života valja
se prisjetiti stvaranja knjižnice samostana Santa Maria delle Grazie u
Monteprandone u kojoj je Svetac uspio skupiti oko dvjesto kodeksa; oni su
činili pravu pravcatu radionicu propovjednika, a sadržavala je ogledne
primjerke i nacrte propovjedi, prikupljene od svetopisamskih odlomaka, teoloških
i pravnih exempla i auctoritates. Sve je to
služilo za borbu protiv zabluda i za spas duša. Danas, pod modernističkom
strahovladom, sveti Jakov della Marca ne bi se držao borcem za vjeru, nego,
vjerojatno, nekim koga valja ekskomunicirati kao što je netko u njegovo vrijeme
i učinio.
Cristina Siccardi
Izvor: Corrispondenza Romana
