Christus Rex

Prenositi vjeru - Adventsko pismo poglavara Njemačkog distrikta FSSPX-a



Ljubljeni u Kristu!

Mračni su dani i tjedni u kojima vam pišem ove retke. Potreseni proživljavamo kako se na sve strane neumoljivo udara po Crkvi.

U medijima se sve katoličko obasipa podmuklošću i porugom. Podrugljivo i s velikom mržnjom se mnogi novinar obrušava na Crkvu i pri tome crta sliku koja pokazuje samo još ogavno iscereno lice taštine, ponosa i sebeljublja. Bude se sjećanja na vremena progona i mučeništva u Europi 20. stoljeća za koje se vjerovalo da su prošla. Odabir riječi i tema, agresivnost i uvjerenost u svoju nepogrješivost kod tužitelja sliče na frapirajući način.

Oni udaraju na Crkvu. Ali sam je Isus Krist onaj koga pogađaju. Njega koji je čista ljubav i za svakoga od njih, poradi njihova spasenja, davno već uzeo na sebe svako poniženje, svaku porugu i na koncu i smrt na križu. Jer on svakoga od njih i svakoga od nas iznad svega ljubi!

Bol i sramota prolaze mi žilama kada mislim na ovu nezahvalnost, na ovu vječnu oholost čovjeka i pobunu protiv ove Ljubavi.


Samo još malobrojni!

Istina je također da se sve to može događati samo stoga toliko silovito i gotovo bez ikakvog otpora jer je vjera kršćana oslabila i jer je samo malo vjernika.

„Krivi ekumenizam, koji je prouzročio sve novotarije koje je donio Koncil, u liturgiji, u novim odnosima Crkve prema svijetu, čak i u njezinu novom poimanje sebe same, Crkvu vodi k uništenju, a katolike u apostaziju.“ Tako je pisao nadbiskup Lefebvre dalekovidno još 2. lipnja 1988. u jednom pismu Ivanu Pavlu II.

Danas smo došli do toga da se čak i najviši crkveni dostojanstvenici povlače i radije priginju glavu pred diktatom duha vremena. Ah da, po mnogim se talkshow biskupima našega vremena jasno vidi da im je aranžman s mrziteljima Isusa Krista i prilagodba njima draža nego katkad bolno svjedočiti za istinu ili se zaštitnički staviti pred subrata.

Ali trebamo izdržati udarce koje nam mnogi suvremenici zadaju podari Krista i trpjeti poniženja koja od nas traže. Jer mi smijemo živjeti u sigurnosti da boli koje poradi njega uzimamo na sebe, nas tim čvršće vežu na njegovo srce koje ljubi i u konačnici zbog toga postaju milovanjem i utjehom.

Odustati?

Što je pak naš odgovor na ovo vrijeme? Što je zadatak koji je postavljen Bratstvu svetog Pija X., njegovim vjernicima, svakom pojedinom od nas? Ima tako mnogo toga što mi o ovom pitanju gori na duši i što bih Vam rado napisao.

Ali, na koncu i u biti na ovo i sva druga pitanja koja nam se danas postavljaju, postoji samo jedan, kratak, jasan i jednostavan odgovor: moramo živjeti, čuvati i prenositi objavljenu i tradicionalnu vjeru.

Drukčije pitano: Možemo li prestati sve trpjeti, a da bi se dar vjere, koji je nama samima pripao bez ikakve zasluge, prenosio i u budućnosti? Možemo li prestati uzimati na sebe sve napore, a da naša djeca i dalje odrastaju u svijesti da posvema pripadaju Kristu i da žive u njegovoj ljubavi? Možemo li prestati jednostavno sve činiti za to da još sutra bude vjere, da još sutra bude katolika u našoj zemlji?

Ne, nikada ne možemo i nećemo s tim prestati; nikada nećemo odustati! A sve pouzdanje s kojim to kažem, ne dolazi primjerice zbog precjenjivanja naših snaga ili čak zbog obijesti!

Jer naše cijelo pouzdanje temelji se samo na nepokolebljivom povjerenju u milost našega Gospodina i na sigurnosti da smo mi u svemu što činimo zaštićeni. Jer nije nitko manji, nego naša Bezgrješna Majka i djevica Marija pod čijom zaštitom i obranom se nalazimo i čijem se zagovoru smijemo nadati.

Konkretno!

Posve su konkretni i praktični zadaci koji stoje pred nama, koji dan za danom čekaju i trebaju se ostvariti: mi trebamo svećenike koji propovijedaju Isusa i dušama ga prenose po sakramentima. Mi trebamo dostojne bogomolje u kojima naša vjera ostaje vidljivom i živom. Mi trebamo ustanove i inicijative za našu dragu djecu i mlade. Mjesta, na kojima oni uče preuzimati odgovornost i gdje će se njihova srca zapaliti za Krista.

Od srca Vam zahvaljujem za sve što činite! S mojim svećeničkim blagoslovom i najljepšim željama za milosno adventsko i Božićno vrijeme.

Vaš pater F. Udressy


Stuttgart, u Došašću 2013.

Arhiva bloga

Glasnik: