Christus Rex

Mons. Lefebvre: Je li uvijek potrebno govoriti o krizi?



Mislim kako je potrebno ostati u stvarnosti, onakvoj kakva ona uistinu jest. Prije svega, nismo dužni uvijek dati svoje mišljenje o papi. Ljudi ne očekuju to od nas, ne očekuju da sutra u vašim propovijedima bude uvijek nešto o Papi. Postoje druge teme. Pustite ovaj problem, pustite ovaj uistinu vrlo osjetljiv, težak i bolan problem koji žalosti i muči vjernike. Ako vam netko osobno dođe i pita vas o tome, dajte mu riješenje Svećeničkog Bratstva, ono što misli Bratstvo: «ovo je misao vodilja Bratstva u sadašnjim prilikama u pogledu na Papu, Sakramente i sv. Misu.» No, nemojte uvijek uzeti ovo kao temu za vašu propovijed tako da vjernici izađu nakon toga uplašeni. Jedni kažu: «Ah. On je rekao ovo, ono. Nije u potpunosti u redu itd.» To nije u redu, to uznemirava vjernike, to ničemu ne služi. Ono što ljudi od nas traže jest posvećenje, biti posvećeni po Sakramentima, po Svetoj Misnoj Žrtvi. Govorite im o njihovim vlastitim problemima, o njihovom osobnom posvećenju. Bog zna kako tema ne nedostaje. Kadšto, kada ste u prilici održati neko predavanje ili vas netko osobno za to zamoli, skupite nekoliko osoba i objasnite im situaciju na vrlo precizan način.


Ono što vjernici traže od vas jest da budete svećenici kao oni koji su to bili prije vas i posvećivali svoja sela. Koliko je bilo svetih svećenika koji nisu u svemu bili poput Župnika Arškoga, no posvetili su svoj narod, svoja sela. Bili su istinski svećenici, svećenici u koje su ljudi imali povjerenja, koji su poput sv. Pija X. išli k umirućima i pomagali im dobro umrijeti, pripremali ih za smrt. Život svećenika je jedinstven: pripremiti djecu za prvu sv. Pričest, za sv. Potvrdu, poučiti ih u Katekizmu, sačuvati ih u sv. Vjeri, pripremiti ih možda za redovničko ili svećeničko zvanje. Dakle, očito je kako je krepost svećenika ljubav, božanska krepost Ljubavi. Bog je Ljubav. To je ono što trebamo biti.

Mons. Lefebvre: Duhovna obnova za svećenike 1980.


Arhiva bloga

Glasnik: