utorak, 24. travnja 2018.

Biskup Antonio de Castro Mayer – kratak životopis



Donosimo kratki životopis ,,lava iz Camposa, biskupa Antonia de Castro Mayera, koji je pomogao u obrani Tradicije zajedno s nadbiskupom Lefebvreom. Ovaj kratki životopis izvorno je objavljen u izdanju časopisa ,,Angelus“ iz srpnja 1991. god. povodom smrti biskupa de Castro Mayera.

Don Antonio de Castro Mayer, biskup Camposa u Brazilu, otišao je pred Gospodina u 87. godini života 25. travnja 1991. g. Rođen 1904. god., don Antonio dolazi iz Campinhasa u Sao Paolu. Studirao je teologiju na sveučilištu Gregoriana u Rimu gdje je stekao doktorat. Prije no što je postao biskup, kao svećenik biskupije Sao Paola, uzastopno je i s uspjehom obnašao službe profesora Provincijalne bogoslovije u Sao Paolu, katedralnoga kanonika, župnika u crkvi sv. Josipa od Belema u istočnom predjelu Sao Paula i konačno službu generalnoga vikara nadbiskupije Sao Paola. Bio je u isto vrijeme glavni savjetnik Katoličke akcije za nadbiskupiju i u toj funkciji je svesrdno podržavao katoličke laičke organizacije u njihovim nastojanjima suzbijanja komunističke infiltracije.

1948. god. je odabran i posvećen kao pomoćnik biskupa Camposa, preuzimajući upravu biskupije godinu kasnije. Pedesetih godina biskup de Castro Mayer je objavio dugačko i pravovremeno ,,Pastoralno pismo o problemima u modernom apostolatu u kojem je napao modernizam, čija je razaranja već bio predvidio. Tokom šezdesetih godina biskup de Castro Mayer se borio protiv komunista na domaćem bojištu i protiv modernista u Rimu. 1964. god. Brazil je jedvice sačuvan od pada pod komunistički blok - što je postignuto zahvaljujući pobožnosti prema Gospi Fatimskoj i redovitoj molitvi krunice od strane velikih skupina pučanstva. Ali brazilski episkopat je bio podijeljen oko pitanja socijalističkih zemljišnih reformi, koje su bile početak komunizma. Mnogi od njih su odobravali ove reforme, no biskup de Castro Mayer je zajedno s nadbiskupom Sigaudom vodio manjinu biskupa koja im se protivila, odigravši na taj način ključnu ulogu u pobjedi nad komunizmom u Brazilu.

U Rimu je ponovo združio snage s nadbiskupom Sigaudom u stvaranju udruženja Coetus internationalis patrum, organizacije tradicionalnih biskupa za suprotstavljanje modernističkim pokušajima da preuzmu sabor. Ova organizacija koju je osnovao nadbiskup Lefebvre i kojom je predsjedao nadbiskup Sigaud je među ostalim pokrenula peticiju koju je potpisalo više od 450 biskupa pozivajući na osudu komunizma. Biskup de Castro Mayer je bio taj koji je ovu peticiju predstavio saboru, premda bez uspjeha.

subota, 21. travnja 2018.

Pismo ravnatelja MI br. 10



Dragi vitezovi Bezgrješne!

Da bismo mogli ispravno razumjeti sv. Maksimilijana Kolbea, moramo se vratiti važnim izvorima koji su oblikovali i nadahnuli njegov unutarnji život: povijesti njegove domovine, Poljske, koja je posve označena Marijinom prisutnošću gdje je se posebno časti kao „glavnu zapovjednicu“ kršćanskih vojski; čudotvornoj medaljici; Marijinu ukazanju u Lourdesu, a posebno svetom Ljudevitu Montfortskom.

Vrlo je vjerojatno da se susreo s velikim učiteljem „savršenog predanja Mariji“ za vrijeme svog studija u Rimu. Zasigurno nije slučajnost da je zaređen za svećenika 28. travnja, na blagdan sv. Ljudevita Montfortskog (u to vrijeme još blaženog), prije točno sto godina.

On je raširio glas o sv. Ljudevitu u Poljskoj, a tiskao je i izdao i prvi poljski prijevod „Marijine tajne“. U uvodu je sam napisao kratku biografiju i opisao duhovnost sv. Ljudevita. Prije svega je naglašavao sličnost stanja u različitim vremenima u kojima su njih dvojica živjeli. U vrijeme sv. Ljudevita neprijatelji su bili jansenisti, danas su to masoni i druge sekte: jedno osobito obilježje svih njih je mržnja prema pravoj pobožnosti prema Isusu i Mariji. Poput vitezova Bezgrješne danas, sv. Ljudevit je tada bio veliki apostol Posrednice svih milosti: kao savršeno sredstvo Njezinih bezgrješnih ruku, spasio je bezbrojne duše iz sotoninih lanaca za vrijeme svojih popularnih misija. Kao što se danas MI suočava sa svugdje dominirajućim vojskama zla, tako je i sv. Ljudevit bio izložen moćnim neprijateljskim snagama. Često sam, napušten čak i od svojih prijatelja, postao je meta zlobe i zavisti krivovjernika. Prije svega su, međutim, sveti Ljudevit Montfortski i Maksimilijan crpili svu svoju snagu i hrabrost iz sljedećega: dali su svo svoje povjerenje našoj Gospi i bili su joj potpuno poslušni u svemu, uvijek i svugdje i u potpunosti samo je NJEZINA volja bila važna!

Tu je pak i još jedna važna podudarnost: sv. Ljudevit je zasigurno bio nadahnut „odozgor“ kada je istaknuo Marijinu ulogu u posljednjim vremenima: kada nadmoć zmaja i njegovih slugu bude tako velika gotovo da uspiju uništiti Crkvu i zavesti skoro sve ljude na put propasti, tu se javlja Žena iz Otkrivenja (Otkrivenje 12,1). Po svojim vjernim slugama Ona će satrti glavu Sotoni i nadvladati njegove napade, ali će prije svega ona po nekolicini svojih vjernih „apostola Isusa i Marije posljednjih vremena“, ugrabiti brojne duše od protivnika. Sveti Maksimilijan privlači pažnju vitezova Bezgrješne, prema opisu sv. Ljudevita – tih vjernih Marijinih robova – koji se ne boje nikakve moći, koji idu gdje god ih Kraljica šalje i koji imaju imena Isusa i Marije upisana u svojim srcima.

utorak, 17. travnja 2018.

Integritet i dosljednost nadbiskupa Lefebvrea



U ovom članku p. Paul Robinson bavi se temom je li nadbiskup Lefebvre promijenio svoju politiku u odnosima s Rimom nakon biskupskih posvećenja 1988.

Nadbiskup Marcel Lefebvre je bio poznat kroz cijeli svoj život kao čovjek velikog integriteta. Bio je nepopustljiv u svojim načelima, pošten u svojim djelima, iznimno velike ljubavi. Među temeljnim idejama koje su ga vodile bio je katolički pojam o autoritetu i poslušnosti koje su pridonijele njegovoj herojskoj razboritosti u mnogim teškim odlukama koje je trebao poduzeti u njegovim odnosima s Rimom.

Čini se da neki ljudi ipak niječu da je Nadbiskup bio čovjek načela u svojim idejama o Crkvi i u svojim odnosima s rimskim vlastima. Neki ga optužuju da je imao protuslovna načela, dok ga drugi optužuju da ih je promijenio nakon biskupskih posvećenja.

Ovaj članak će pokušati obraniti njegovo dobro ime razmatrajući Nadbiskupovu poziciju i pokazujući da je nikad nije promijenio. Prvo ćemo razmotriti Nadbiskupov pojam autoriteta i kako je taj pojam utjecao na njegov stav prema rimskim autoritetima. Zatim ćemo, kao drugo, pokazati da posvećenja nisu uzrokovala da Nadbiskup promijeni svoja načela ili njihovu primjenu.

Nadbiskupova načela o autoritetu

Najbolji način da razmotrimo Nadbiskupova načela o autoritetu je usporediti tri različite pozicije koje postoje u vezi autoriteta pokoncilske hijerarhije, gdje je većina klerika zaražena modernizmom u manjoj ili većoj mjeri. Te tri pozicije su sljedeće:

1. Modernistička hijerarhija nema autoriteta
2. Modernistička hijerarhija ima neograničeni autoritet
3. Modernistička hijerarhija zakonito vrši svoj autoritet kada izdaje odredbe u skladu s vjerom, ali ne vrši zakonito svoj autoritet kada izdaje odredbe protiv vjere.

Prva pozicija prosuđuje autoritet na temelju osobe. Ako osoba loše rabi svoj autoritet ili je zastranila u teologiji, onda gubi svoju službu. Ona više ne posjeduje nikakav autoritet. Ovo je protestantski model prosuđivanja autoriteta i sedisvakantistički kamp naginje prema ovom pogledu na autoritet.

Druga pozicija prosuđuje autoritet čisto na temelju službe. Ako osoba ima određenu službu, onda moramo učiniti sve što ona kaže. Neokonzervativni katolici naginju u ovom smjeru jer drže da se papu mora slijepo slijediti, osim ako zapovijedi nešto očito grešno, poput naredbe o ubojstvu.

Treća pozicija odgovara katoličkom pojmu autoriteta i nju je držao nadbiskup Lefebvre. On je prosuđivao o autoritetu na oba načina: i prema službi i prema osobama. Oni koji imaju službu primaju svoj autoritet od Boga i nastavljaju držati tu službu zakonito, čak kada zlorabe svoj autoritet. Treba ipak razlikovati u pogledu načina na koji rabe svoj položaj. Ako netko izda odredbu o nečemu što je moralno dopušteno, onda ga treba poslušati, ako pak izda odredbu o nečemu što je protiv Boga, tada on djeluje izvan svog autoriteta i treba mu odbiti poslušnost. Ovo je katolička pozicija o poslušnosti i vrijedi za sve situacije.

petak, 13. travnja 2018.

Toma, Juda i Franjo



Tri bergoglianske ,,teze za Veliki četvrtak“

Eugenio Scalfari, deklarirani ateist i osnivač rimskoga dnevnoga lista La Repubblica, objavio je na Veliki četvrtak svoj peti intervju sa ,,svojim prijateljem“ papom Franjom. Taj intervju podigao je još jednom puno prašine. U njemu Franjo iznosi tri tvrdnje koje izražavaju njegovo shvaćanje kako se Bog ophodi s grešnicima:

1. ,,One (zle duše) neće biti kažnjene“
2. ,,Oni koji se ne pokaju će nestati“
3. ,,Nema pakla“

Takve izjave iz ustiju najvišega učitelja kršćanstva izazvale su, razumljivo, po cijelome svijetu pozornost i zapanjenost. Jer one se očito suprotstavljaju ne samo jednoznačnome svjedočanstvu Svetoga pisma, Predaje i vjekovnoga crkvenoga Učiteljstva, nego i ljudskome razumu. I to oštro.

a) Sveto pismo

Tko samo povremeno uzme Bibliju u ruku dobro zna da ona govori o beskrajnome milosrđu Božjem, ali koji i kažnjava grešnike, nepokajane čak s vječnom patnjom. Naš preblagi Otkupitelj Isus Krist sam govori 14 puta nedvoznačno o paklu da bi grešnike upozorio o toj strašnoj stvarnosti te ih opomenuo na obraćenje. U svome prikazu posljednjega suda on govori recimo: ,,Idite od mene, prokleti, u oganj vječni, što je pripravljen đavlu i anđelima njegovim!... Ovi će ući u muku vječnu.“ (Mt 25, 41. 46). O ,,nestanku“ nepokajanih nema u Bibliji ni najmanje naznake. Gornji citat, naprotiv, pobija ,,tezu uništenja“.

utorak, 10. travnja 2018.

Prva pričest (Split, 8. 4. 2018.)


Prošle nedjelje mogli smo u Kapeli sv. Jeronima u Splitu održati svečanost prve Pričest za troje naših kandidata. Kao izvještaj s ovoga lijepoga događaja donosimo propovijed i nekoliko fotografija.


Dragi vjernici, draga djeco,

sv. Gerard Majella, časni brat redemptorist koji je živio u 19. st., po kome se Bog divno proslavio tako da je proizveo brojna čuda, imao je jako veliku želju da primi Pričest, ali bio je još premalen, nije imao dovoljno godina te ga je svećenik odbio. No onda se dogodilo čudo koje je Bog učinio da je poslao sv. Mihaela arkanđela da mu donese sv. Pričest. Draga djeco, vjerujem da i svatko od vas ima takvu ili barem sličnu veliku želju da primi Isusa u Presvetoj Euharistiji. Vi ste već izrazili tu želju osobno, a sada ćete je uskoro izreći javno u obnovi krsnih zavjeta koje ćemo učiniti nakon propovijedi. Tu ćete vi sami potvrditi ono što su u vaše ime na krštenju izgovorili kumovi. Obnova krsnih zavjeta sastoji se od dva dijela: odricanja od grijeha i ispovijesti vjere. Ta dva dijela odgovaraju smislu dvaju sakramenata koje vi primate: sakramentu svete ispovijedi i sakramentu euharistije i pokušat ćemo se zato osvrnuti na ono što je u njima najvažnije i na što posebno treba obratiti pažnju.


Vi ste, draga djeco, jučer primili prvi od ta dva sakramenta, a to je sveta ispovijed ili pokora. Vi ste učili, a vjerujem da je dobro ovdje ponoviti radi sviju nas koji su dijelovi ovoga sakramenta. Gledamo li sa strane pokornika, sakrament ispovijedi ili pokore sastoji se od tri dijela, a to su kajanje, ispovijed grijeha i zadovoljština. To nije samo ispovijed grijeha, nego ako bismo jedan od ova tri elementa morali izdvojiti i posebno naglasiti onda je to kajanje – ono je najvažniji čin u sakramentu ispovijedi, u njemu se sastoji bit ovoga sakramenta. A kajanje se upravo sastoji u odluci da nećemo više griješiti. Ta odluka mora biti čvrsta, a to znači da mora proizlaziti iz naše nutrine, mora nam biti uistinu žao što smo Boga uvrijedili našim grijesima. To ne smije biti samo nešto površno jer sakramenti su sveti, a to znači da su oni nešto vrlo ozbiljno. To nije igra i nije samo neka ceremonija koju bismo trebali obaviti. Tu dolazimo u izravni odnos s Bogom koji je neizmjeran, koji je savršen, kome se klanjamo te moramo pred njim imati strahopoštovanje. To strahopoštovanje, dragi vjernici, je danas u sve većem opadanju. Uoči velikih blagdana imamo svugdje po našim župama velike ispovijedi. Lijepo je kada vjernici idu u velikom broju na svetu ispovijed jer u nekim drugim (zapadnim) zemljama, taj sakrament nestaje. Imamo svećenike prijatelje – koji su s našim Bratstvom u dobrim odnosima i podržavaju ga, koji svjedoče da u tim zemljama (npr. Njemačkoj, Francuskoj) više nitko ne ide na ispovijed. Znaju nam reći da uoči Uskrsa na ispovijed dođe recimo svega 5 ljudi. To je pokazatelj strašne krize u kojoj se nalazimo ne samo u svijetu koji sve više otpada od Boga, nego i u Crkvi gdje se ta kriza podržava jednom modernističkom politikom s najviših razina u zadnjih pola stoljeća.

nedjelja, 8. travnja 2018.

Odgovor na pomutnju duhova



Pater Waldemar Schulz prior je crkve sv. Josipa u Beču. Dugo je godina djelovao u Bogosloviji Presvetoga Srca Isusova u Zaitzkofenu kao vicerektor i moralni teolog.

List župne zajednice njegove crkve nosi naslov: „List sv. Josipa“. U izdanju od kolovoza 2013. je u svojem predgovoru govorio o pomutnji duhova koja je tada prijetila vidljivo zahvatiti i neke svećenike i vjernike unutar Bratstva. Kako ova napast usred sve veće crkvene krize ne mine, nego se naprotiv samo povećava, smatramo da je dobro podsjetiti na ovaj vrijedan tekst, prethodno već objavljen na našoj stranici.

Dragi vjernici, želio bih u ovome Listu sv. Josipa ukratko podastrijeti tri međusobno povezana promišljanja.


Sve je milost

1.) Milost je, i to čak veoma velika milost kada čovjek, duša, u ovome uzbudljivom vremenu za Crkvu i društvo, u ovome za srce i duh pogibeljnom i zavodljivom svijetu materijalnoga, očitoga, tehnički ostvarivoga, smije postojano stajati u vjeri i u vjernosti prema nadnaravnome cilju. Uz svu kritiku današnjih nazora o svijetu i životu, nepovoljnih prilika u Crkvi i državi, kod sve bijede, svih zabrinutosti i opravdanih zamjerki trenutačnih duhovnih prilika, brige o dušama i njihovu spasenju ipak nas treba ohrabriti pomisao na milost, pomisao na to da se konačno ipak sve nalazi u Božjim rukama, a mi sami moramo biti ništa drugo nego zahvalni ako nas Božja milost uzdržava i jača.

Dao Bog da tako ostane do konca života da kao sveti Pavao dobar boj bijemo, trku završimo, vjeru sačuvamo (2 Tim 4,7) i da smijemo pripadati k onima kod kojih „Ipak čvrsti temelj Božji stoji“ (2 Tim 2,19).

Nedvojbeno je dragi Bog čovjeku kod stvaranja podario razum i volju kako bi čovjek upotrebljavao ove duhovne snage. Gospodin Bog želi dakle čovjekovu suradnju, također i u mislima i željama, vazda pak s milošću, a da se ne trči pred njom ili da se za njom mrzovoljno kasa. Pronaći pri tome ispravno držanje i mišljenje nije posve lako. Potrebna je postojana molitva: kada su apostoli s Marijom, majkom Isusovom, bili ujedinjeni u molitvi, sišao je Duh Sveti nad njih kao „prst Božji koji nas vodi“ (himan Veni Creator). I potrebna je poniznost i mudrost da se pazi na milost Božju i da se stvari započnu u Božjem smislu i s Božjeg stajališta.

srijeda, 4. travnja 2018.

Raspored svetih Misa (travanj / svibanj 2018.)






9. 4. (pon.)
Blagovijest – navještenje Gospodnje
7 h
11. 4. (sri.)
sv. Lav Veliki, p. i nauč.
17 h
12. 4. (čet.)
Svagdan
8 h
15. 4.
II. uskrsna nedjelja
10 h
18. 4. (sri.)
Svagdan
18 h
20. 4. (pet.)
Svagdan
18 h
22. 4.
III. uskrsna nedjelja
18 h
29. 4.
IV. uskrsna nedjelja
18 h
6. 5.
V. uskrsna nedjelja
10 h
9. 5.
Bdijenje uoči Uzašašća
18 h
10. 5.
Uzašašće (Spasovo)
18 h
13. 5.
Nedjelja nakon Uzašašća
10.30 h*
14. 5. (pon.)
Svagdan (spomen: sv. Bonifacije)
18 h
20. 5.
Duhovi
18 h
27. 5.
Nedjelja Presvetoga Trojstva
18 h
31. 5. (čet.)
Tijelovo
9 h

- Blagdan Blagovijesti prebacuje se na ponedjeljak nakon Bijele nedjelje budući da je ove godine pao na Cvjetnicu kada se ne može slaviti.
- 27. - 29. 4. održat će se duhovna obnova u Jaidhofu. Sv. Misu će u kapeli u Zagrebu služiti p. Vidko Podržaj.
- Na nedjelju nakon Uzašašća (13. 5.) bit će održana podjela sakramenta svete Potvrde. Podjelitelj sakramenta je pomoćni biskup našega Bratstva mons. Bernard Tissier de Mallerais. Svečanost će se održati u Dvorani Zagreb, Chromosov toranj, Vukovarska 271.
- U duhovski tjedan padaju kvatredani posvećeni pokorničkim djelima i molitvi za duhovna zvanja i za plodove zemlje. Kvatre se obdržavaju u srijedu (23.), petak (25.) i subotu (26.) kvatrenoga tjedna. Tradicionalna disciplina na te dane preporuča obdržavanje posta i nemrsa.
- Za svetkovinu Tijelova će nakon sv. Mise biti održano kratko klanjanje.



2. 4.
Uskrsni ponedjeljak
18 h
3. 4.
Uskrsni utorak
18 h
4. 4.
Uskrsna srijeda
18 h
5. 4.
Uskrsni četvrtak
18 h
6. 4.
Uskrsni petak
18 h
7. 4.
Uskrsna (bijela) subota
18 h
8. 4.
Bijela nedjelja
9 h
9. 4. (pon.)
Blagovijest – navještenje Gospodinovo
18 h
13. 4. (pet.)
sv. Hermenegild, mč.
18 h
14. 4. (sub.)
sv. Justin, mč.
18 h
15. 4.
II. uskrsna nedjelja
18 h
20. 4. (pet.)
Svagdan
18 h
21. 4. (sub.)
sv. Anzelm, b. i isp.
18 h
22. 4.
III. uskrsna nedjelja
9 h
25. 4. (sri.)
sv. Marko ev.
18 h
27. 4. (pet.)
sv. Petar Kanizije, isp.
18 h
28. 4. (sub.)
sv. Pavao od Križa, isp.
18 h
29. 4.
IV. uskrsna nedjelja
18 h
1. 5. (ut.)
sv. Josip radnik
18 h
4. 5. (pet.)
sv. Monika, ud.
18 h
5. 5. (sub.)
sv. Pio V., p. i isp.
18 h
6. 5.
V. uskrsna nedjelja
18 h
7. 5. (pon.)
sv. Dujam, b. i mč.
9 h
9. 5. (sri.)
Bdijenje uoči Uzašašća
18 h
10. 5. (čet.)
Uzašašće (Spasovo)
18 h
11. 5. (pet.)
sv. Filip i Jakov, app.
18 h
12. 5. (sub.)
sv. Nerej, Ahilej, Domitila i Pankracije, mčč.
18 h
13. 5.
Nedjelja nakon Uzašašća
18 h
18. 5. (pet.)
sv. Venancije, mč.
18 h
19. 5. (sub.)
Bdijenje uoči Duhova
18 h
20. 5.
Duhovi
18 h
21. 5.
Duhovski ponedjeljak
18 h
22. 5.
Duhovski utorak
18 h
23. 5.
Srijeda duhovskih kvatri
18 h
24. 5.
Duhovski četvrtak
18 h
25. 5.
Petak duhovskih kvatri
18 h
26. 5.
Subota duhovskih kvatri
18 h
27. 5.
Nedjelja Presvetoga Trojstva
18 h
31. 5. (čet.)
Tijelovo
18 h

Napomene:

- Na vazmemenu subotu održat će se nakon sv. Mise kratko euharistijsko klanjanje povodom pobožnosti prve subote.
- Na Bijelu nedjelju održat će se svečanost prve Pričesti.
- Blagdan Blagovijesti prebacuje se na ponedjeljak nakon Bijele nedjelje budući da je ove godine pao na Cvjetnicu kada se ne može slaviti.
- Blagdan sv. Marka ev. ujedno je prosni dan kada molimo za plodove zemlje.
- U duhovski tjedan padaju kvatredani posvećeni pokorničkim djelima i molitvi za duhovna zvanja i za plodove zemlje. Kvatre se obdržavaju u srijedu, petak i subotu kvatrenoga tjedna. Tradicionalna disciplina na te dane preporuča obdržavanje posta i nemrsa.
- Na svetkovinu Tijelova održat će se nakon sv. Mise procesija s Presvetim.



6. travnja (Uskrsni petak) u 18 h
5. svibnja (subota, sv. Pio V., papa) u 18 h